Priča o događajima koji su obilježili povijest kršćanstva i cijelog zapadnog svijeta!

Radnja romana odvija se početkom prvog stoljeća nove ere na području Galileje i Judeje, a jednim dijelom i u starome Rimu, u doba burnih političkih i vjerskih previranja. Glavni su junaci mladići Elizej i Bileam te fatalna Saloma. Njihovi će se životi, na različite načine, iz temelja izmijeniti kad susretnu Ivana Krstitelja. U ovom romanu bogate fabule, natopljenom snažnim emocijama, strastima i zanosima, kao jedan od sporednih junaka pojavljuje se i sam Isus Krist.

Krstitelj je drugi dio Gavranove biblijske trilogije koju je otvorio romanom Judita, a zatvorio Poncijem Pilatom.

http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20021217/kultura03.asp

Iz arhiva Slobodne Dalmacije, 2002. god.

Salomino pravo na istinu

Gavranov Krstitelj zanimljivo je štivo, dobro konstruiran i ispričan roman, i dokaz pune zrelosti pripovjedačkog talenta pisca koji se odavno dokazao kao dramatičar, a ovim romanom definitivno s uspjehom osvaja i prozno polje

Krstitelj, novi roman Mira Gavrana, jednog od najproduktivnijih i najprevođenijih domaćih pisaca pokazuje tematski pomak od okultnog (prisutnog u recimo Klari) prema religijskom mainstreamu, glavna tema je, kako i naslov otkriva novozavjetna priča o Ivanu Krstitelju. Junaci ovog romana nisu međutim religijski i povijesni protagonisti, priča ima pomaknutu pripovjedačku vizuru, ona je sastavljena iz priče triju Ivanovih (i Isusovih) suvremenika, od kojih je samo jedna novozavjetna junakinja (Saloma), dok su druga dvojica povijesni marginalci. Krstitelj se tako poigrava povijesnim činjenicama i fikcijom, uklapajući ih u skladan i točno razrađen naratološki sustav.

Tri priče ispričane od strane ljudi koje je Ivan Krstitelj obilježio, bilo da su mu bili sljedbenici, razočarane pristaše, ili su mu došli glave, poput mozaika slažu sliku burnog razdoblja u kojem su proroci bili češća pojava od punog trbuha i u kojem su religije i države nastajale i nestajale, stvarajući povijesno-fiktivni lik koji u Novom zavjetu ma koliko bio bitan, ipak ne zaslužuje previše prostora. Ključan pripovjedački pomak, posebno na planu karakterizacije, zasigurno su motivi djelovanja Salome, koju kolektivna slika zapadnog svijeta vidi kao vještu plesačicu s Ivanovom glavom na pladnju, dok autor o njezinim motivima ima drugu i vrlo zanimljivu projekciju.

Krstitelj razvija ono što je načeto u Juditi, on bi se mogao nazvati drugim djelom nečeg što bi u perspektivi mogla postati biblijska trilogija Mira Gavrana, što je značajan pomak kod autora kojeg smo poznavali kao izuzetnog poznavatelja međuljudskih odnosa suvremenog svijeta, posebno u njegovim dramskim djelima. Novi tematski obzor zahtijevao je i stilsku promjenu pa Gavranova rečenica namjerno prelazi u stil poznat iz Novog zavjeta, kako bi cijela priča dobila na uvjerljivosti, što međutim otvara mogućnost upadanja u zamku patetike i kićenosti. Gavran je međutim dovoljno vješt pisac da izbjegne zanatske zamke pa je njegov jezik u Krstitelju očišćen od svakog viška, lišen opisnosti i baroknosti rečenice. Riječ je o pripovijedanju koje zadržava poznati biblijski stil, ali u svom duhu uspijeva biti modernim. Krstitelj se zato čita s uzbuđenjem, poput trilera, čak i kad mu znamo neizbježni (povijesni) kraj.

Dalo bi se razviti zanimljivu paralelu između ovog romana i Saramagova Evanđelja po Isusu Kristu koje također novozavjetnu tematiku čita u drugom, originalnom ključu i zapravo mijenja jednom ustanovljeno mišljenje o protagonistima i ključnim povijesnim događajima. Ono što Krstitelju, romanu na poznatu temu, daje svježinu i uzbudljivost vizura je troje pripovjedača i njihove bogate karakterizacije. Tako Saloma prolazi put od raskalašenice do obraćenice i postaje punokrvni ženski lik, tragična junakinja koja na kraju prolazi kroz katarzu, dok Elizej nakon što gubi ženu i dijete sebe nalazi u vjeri, prolazi posljednje dane dijeleći tamnicu s Ivanom Krstiteljem da bi izvukavši živu glavu iz tog iskustva postao sljedbenik Isusa Krista. Možda najzanimljiviji lik/pripovjedač, koji u romanu ima najmanje prostora, ali bi jednog dana mogao postati junak cijelog jednog romana, razočarani je židovski zelot, Bileam koji ideju o podizanju ustanka i osnivanju vlastite države, nakon što vidi da Krstiteljeve namjere nisu državotvorne, zamjenjuje sigurnošću običnog života i uspješnim vođenjem poslova. A riječ je o čovjeku koji je u Gavranovu romanu stajao s nožem nad uspavanim Kristom prije njegova ulaska u Jeruzalem i koji je, barem u ovom romanu, mogao promijeniti povijesni tijek.
Gavranov Krstitelj zanimljivo je štivo, dobro konstruiran i ispričan roman, i dokaz pune zrelosti pripovjedačkog talenta pisca koji se odavno dokazao kao dramatičar, a Krstiteljem definitivno s uspjehom osvaja i prozno polje.

Autor Jasen BOKO, splitski dramaturg, novinar, pisac, ravnatelj Drame HNK