ŠKOLA PISANJA

Neobična i napeta priča koja se čita kao najuzbudljiviji roman

Polaznici škole kreativnog pisanja – u proljeće, u gradiću toliko nalik autorovu rodnom gradu – pronalaze stroj za pisanje priča. Tko je izumitelj stroja, u kakvom je on odnosu s voditeljicom radionice, profesoricom književnosti, koje su sve mogućnosti ugrađene u program stroja, je li on opasan i za koga…. Samo su neka pitanja koja čitatelja drže u napetosti. Priča svoj vrhunac postiže u trenutku kada polaznici škole počinju shvaćati da stroj od svega može napraviti priču, točnije da on sve i shvaća kao priču. Ubace li tekst kazališnog plakata, stroj i njega počinje shvaćati kao priču, što znači da je on papiga, da ne razumije što radi. No on i ono što je već napisano i u hrvatskoj književnosti vrednovano kao vrhunsko, može učiniti boljim. Na ispitu su i August Šenoa, i Marin Držić, i Ivan Gundulić, i Miroslav Krleža… Knjiga Škola pisanja Pavla Pavličića otvara brojna pitanja o književnosti, našem odnosu prema njoj i filozofiji vremena u kojem živimo. Prvi put objavljena godinu dana poslije Nevidljivog pisma, a godinu prije Diksilenda predstavlja i dio svojevrsne trilogije.

Pavao Pavličić rođen je 16. kolovoza 1946. godine u Vukovaru, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Nakon toga uputio se u Zagreb kako bi započeo studij na Filozofskom fakultetu, gdje je 1969. godine diplomirao komparativnu književnost i talijanski jezik. Doktorirao je 1974. godine tezom iz područja metrike. Svoju karijeru kao jedan od najpoznatijih književnika svoje generacije počeo je kao novelist, da bi nastavio kao romanopisac. Autor je brojnih vrhunskih romana, zbirki pripovjedaka, memoarskih djela…, no šira javnost najviše voli njegove uvijek rado čitane kriminalističke romane