Jedan od najboljih i najznačajnijih romana hrvatskog realizma u kojem autor s jedne strane opisuje društveni i javni život Senja u prvoj polovici 19. stoljeća, koji obilježavaju propadanje pomorske trgovine, klasna i politička previranja te rađanje ilirskih ideja, a s druge privatni život obitelji Stipančić, s naglaskom na muško-ženskim odnosima.

Politički život Senja prikazan je s gledišta muškarca, Ante Stipančića, a privatni sa ženskoga gledišta, koje dijele majka i kći, Valpurga i Lucija Stipančić. Roman je pogovorom popratila Julijana Matanović.

O autoru:

• Vjenceslav Novak (Senj, 1859. – Zagreb, 1905.) hrvatski je književnik, glazbeni kritičar i skladatelj,

• školovao se u Senju, Gospiću, Zagrebu i Pragu, a radio je kao nastavnik glazbe i urednik časopisa,

• nakon pjesničkoga početka, u prvim neoromantičarskim pripovijetkama tematski je vezan uz rodni Senj i njegovu okolicu (Podgorske pripovijetke, 1889.),

• približava se realističkoj poetici te u kasnijim novelama tematizira socijalna pitanja (Nezasitnost i bijeda, U glib, 1901.; Iz velegradskog podzemlja, 1905.),

• najuspješnije djelo mu je roman Posljednji Stipančići (1899.), obiteljska saga u kojoj se političke i društvene promjene prelamaju u sudbini pojedinaca.