SAN KOJI SE PONAVLJA

Roman fantastike u kojemu pisac prisjećajući se jednog dijela svoga djetinjstva, pletući priču kao čipku, ustanovljuje sličnost između čipaka i obitelji, vezova i osobnih doživljaja, “štrikeraja” i svijeta. Možemo li uopće i naslutiti kojima je i kakvim vezama Univerzum isprepleten? Knjiga će nas suočiti sa pitanjem: kako “mustre” za ručni rad koje izrađuju junaci ove knjige odražavaju ustroj i principe živog i neživog svijeta i kakve veze takvi predlošci imaju sa njihovom ljubavlju i mržnjom? Što bi se moglo dogoditi kada se spoje suprotnosti – pozitivno i negativno, puno i prazno, dobro i zlo, postojanje i nepostojanje?

O autoru:

Pavao Pavličić (1946) jedan je od najčitanijih hrvatskih književnika. Za odrasle piše romane (Večernji akt, Diksilend, Numerus Clausus, Tužni bogataš, Melem, Krvnik u kući, Koraljna vrata, Devet spomenika, Zmijska serenada, Literarna sekcija), drame (Lopov u mraku, Kazališni život, Olga i Lina) pripovijetke (Dobri duh Zagreba, Vesele zgode djeda i bake) autobiografske proze (Šapudl, Kruh i mast, Vodič po Vukovaru, Dunav, Vukovarski spomenar) i feljtone (Inventura, Prolazna soba). Napisao je i nekoliko televizijskih i filmskih scenarija (Ritam zločina, Treći ključ, Osuđeni, Treća žena) te brojne knjige s područja znanosti o književnosti.