Tom Monderath medijska je zvijezda i voditelj večernjih vijesti na kelnskoj televiziji. Živi tipičnim životom samca, mnogo putuje i posvećen je poslu, a njegove veze sa ženama prolazne su i površne. Nije osobito blizak ni sa svojom majkom, 84-godišnjom Gretom. Ipak, znakovi demencije, koje je počeo primjećivati kod nje, zabrinjavaju ga. Iako se teško miri s činjenicom da je majka bolesna, Tom potiskuje sve ono što joj je cijeloga života zamjerao i preuzima brigu o njoj. Greta, koju njezin jedinac pamti kao distanciranu i depresivnu majku, počinje se otvarati i pripovijedati mu o svojem sretnom djetinjstvu u Istočnoj Pruskoj, o obitelji i ratnim godinama, ledenim i gladnim zimama u zbjegu, čežnji za nestalim ocem i poratnim danima u Heidelbergu. No kad Tom pronađe staru kutiju s majčinim uspomenama, u kojoj je fotografija mladog afroameričkog vojnika, stara vudu-lutkica i slika tamnopute djevojčice, Greta iznenada zašuti.

Prvi put u životu Tom odluči pomnije istražiti majčinu prošlost jer je napokon želi upoznati i shvatiti njezinu tugu. Malo-pomalo rekonstruira lik žene posve drugačije od slike koju je stvorio o svojoj majci. Ta nova žena snažna je, strastvena i tvrdoglava. I stoga ono što isprva opterećuje njegov naizgled savršen život, sasvim neočekivano postaje dragocjen dar – otkrivajući istinu o majci, otkrit će istinu i o sebi.

“Greta”, autorice Susanne Abel, govori o teškim godinama rata i poraća u Njemačkoj, o siromaštvu i teškim i često opasnim okolnostima života ljudi u izbjeglištvu, osobito žena, rasnoj netrpeljivosti, te ljubavi koja cvjeta na najzačudnijim mjestima. To je istodobno priča o posljedicama rata koje kroz transgeneracijski prijenos traume osjećaju generacije rođene i nakon njega. I premda fiktivna, u nju su utkane mnoge istinite pripovijesti i svjedočanstva. Naposljetku, ovo je priča o starosti i mladosti, o tome kako nam razumijevanje prošlosti pomaže da u sadašnjosti postupamo plemenitije – i prema drugima, i prema sebi.

Ovo je podsjetnik na to koliko je bilo dugo putovanje iz poslijeratne Njemačke obilježene rasizmom i netrpeljivostima i koliki još put moramo prevaliti do pravednijeg društva. – Denis Scheck, ARD

Na kraju romana, Susanne Abel zahvaljuje nebesima što živi u mirnodopskim uvjetima. Kad pročitate knjigu, bit će vam jasno i zašto. – DONNA